Septembra 1898. godine, prilikom bušenja bunara u selu Međulužju, radi dobijanja arterske vode za pojenje stoke, Naum Atanasijević, trgovac iz Mladenovca, dobio je mineralnu vodu. Tako je nastala Selters Banja. Na dubini od 239 m otkrivena je mineralna voda, a daljim bušenjem povećana je njena prvobitna izdašnost od četiri na 80 litara u minutu (u dubini od 269 m). Mladenovačka mineralna voda se ubraja u hipoterme a temperatura vode iznosi od 31°C do 32°C. U jednom l
tru sadrži
7,5 grama mineralnih sastojaka, bistra je i slankastog ukusa. To je alkalno-murijatična kisela voda, koju karakteriše
natrijum hidrokarbonat i hlorid. Hlor je glavni sastojak vode jer čini više od trećine čvrstih jedinjenja. S obzirom da kapacitet postojećeg izvora mineralne vode nije zadovoljavao narasle potrebe Zavoda u toku 1978. godine pristupilo s
e opsežnim geoistražnim radovima pa je,
u martu mesecu 1978. godine, na dubini od 806 metara otkrivena mineralna voda sličnog hemijskog sastava staroj vodi, ali je
temperatura "Novog Seltersa" na izvoru 50°C a kapacitet oko 12 litara u sekundi.
Izvor se nalazi na oko 80 metara ispod starog a uz sam Zavod i spada u jedan od najjačih termomineralnih izvora kod nas. Vodu Mladenovačke banje porede sa najpoznatijom vodom ove vrste u Emsu (naziv "Srpski Ems"). Mladenovačka mineralna voda ima prednosti nad sličnim vodama Emsa, Seltersa, Glajhenberga, Luhačovice i drugih poznatih banja sa alkalno-murijatičnom vodom. Sadrži znatnu količinu ugljen
e kiseline, a po temperaturi se poredi sa vodom nemačkog Emsa i francuskog Roaja, čije su vode takodje tople, dok su ostale slične mineralne vode hladne.
M. I Leko izvršio je prvu analizu (brojne kasnije analize potvrdile su osnovni sastav) i utvrdio da je zaista j reč o termomineralnoj vodi, čija je lekovitost veoma značajna, jer je po količini natrijum-bikarbonata jača od Selterske, a da ima i nešto više soli. I tako, na obodu tadašnje varošice Mladenovac (osnovan 1882) – nastade banja, koja
zbog upoređivanja sa tada čuvenim lečilištem u Esenu (Nemačka), dobi ime – Selters. (Voda je priznata u sv
etu 1903.) .
Zbog svojih kvaliteta voda se flašira još od 1900. godine a odlikovana je na izložbi u Briselu 1906. i Londonu 1907. godine nakon čega se naglo povećava njena potražnja u zemlji i izvoz na inostrano tržište a najviše u Francusku, Nemačku i Belgiju. 1967. godine izgrađen je moderan pogon za flaširanje vode sa godišnjim kapacitetom od oko 8.000.000 boca. Zahvaljujući svojim fizičkim i hemijskim osobinama spada u kategoriju mineralnih voda širokog dijapazona lekovitosti, a koristi se kao značajno terapijsko sredstvo kupanjem, inhalacijama i pijenjem.
U Selters banji je 1909.godine izgradjeno kupatilo sa kadama, jedna veća stambena zgrada, gostionica i prostorije za punjenje boca mineralnom vodom. Iako je bila poznata po raznovrsnom lečilišnom dejstvu, u Banji su se tada uglavnom okupljali reumatičari. U sezoni je boravilo oko 2 000 posetilaca. U prvom svetskom ratu Banja je znatno oštećena. U predratnoj Jugoslaviji bila je u privatnom vlasništvu, pa je slabo napredovala. Vlasnici su imali znatnu korist od prodaje mineralne vode, ali lečilištu nisu poklanjali potrebnu pažnju.
Tek je 1936. godine izgradjeno kupatilo sa 16 kada, hotel, 30 ležaja i kafana. Gosti su, uglavnom, stanovali u Mladenovcu. Posle drugog svetskog rata, sve do 1960, Banja je stagnirala. Posle opravke objekata oštećenih u ratu, 1955. godine je uredjen park i započeti su novi istražni radovi radi dobijanja veće količine i kvalitetnije mineralne vode. Brži razvitak Banje započeo je 1960 godine, kada su uredjeni izvori, izgradjen otvoren bazen, modernizovana nalivaonica, izgradjene asfaltne staze i gostionica preuredjena u motel-restoran. Nagli razvoj Banje počinje tek od 1975. godine kada je Zavod za medicinu rada i rehabilitaciju otkupio i adaptirao objekat bivšeg hotela i pretvorio ga u moderno lečilište sa 60 postelja, ambulantama i terapijama.